Uvod

Postupak medijacije koji je uveden prije 16 godina u pravosudni sistem Federacije Bosne i Hercegovine osigurava koristi za građane koji su stranke u sporu, kao i sudijama u njihovim ulogama inicijatora i donositelja odluka za primjenu medijacije.

Ovim tekstom se želi staviti fokus na uticaj medijacije na pravosudna tijela i pravosuđe u cjelini, sa stajališta Ministarstva pravosuđa, koje u suradnji sa sudovima, sa Visokim sudskim i tužilačkim vijećem, planira, predlaže i s jedne strane osigurava finansiranje sudova iz kantonalnih budžeta, a sa druge osigurava zakonitost izdataka sudova.

Iskustvo drugih zemalja je dokazalo da je primjena medijacije imala efektivne učinke na smanjenje administrativnih troškova sudova i na podršku pravosuđu u postizanju njegovih ciljeva, kao i na stvaranje jeftinijeg i učinkovitijeg pravosudnog sistema. Zadatak vladine administracije je učiniti tu polaznu tezu vidljivom široj javnosti s ciljem povećanja primjene medijacije. Da bi se ovaj cilj postigao, važno je dodatno istražiti:

  1. pozitivne ekonomske uticaje na generalne troškove sudova prilikom primjene medijacije;
  2. uticaj visine budžeta suda na kvalitet pravosudnih usluga koje sudovi pružaju građanima i koje građani plaćaju putem poreza.
  3. uticaj kvalitete pravosudnih usluga na stepen povjerenja građana u pravosudni sistem, što je vrlo važan faktor za funkcionisanje i stabilnost svake države.
  4. interes vladine administracije za kontrolu (i povećanje) učinkovitosti pravosudnog sistema, tema koja je nedavno postala nadležnost Ureda za reviziju FBiH

Imajući na umu sve spomenute razloge, Ministarstvo pravosuđa Hercegovačko-neretvanskog kantona organizovalo je nekoliko seminara za sudije i predsjednike kantonalnih sudova kako bi se naglasila važnost i koristi medijacije. Jedan od dogovora koji je postignut tada jeste taj da će sudije prilikom slanja poziva za odgovor na tužbu strankama, potaknuti stranke da koriste medijaciju.

Ipak, napori Ministarstva nisu dali rezultate, a statistike danas pokazuju da u sudovima Hercegovačko-neretvanskog kantona, u posljednjih pet godina gotovo nijedan sudski predmet nije riješen medijacijom.

Prethodna Strategija razvoja pravosudnog sektora u BiH (SRSP) i Akcioni plan Strategije sadržavali su inicijative usmjerene na podsticanje sudova na primjenu i praćenje postupka medijacije, a sve u cilju poticanja njenog prihvatanja od strane sudova i sudija kao glavnih aktera promicanja medijacije među građanima i podizanja nivoa svijesti građana o koristima medijacije.

Ostvarivanje takvog cilja jedan je od načina pozitivnog uticaja na ugled pravosuđa i vraćanja povjerenja građana u njegov rad.

Štaviše, ako se slažemo da primjena medijacije ima širu društvenu korist i da općenito nedostaje njena primjena kao pouzdanog instrumenta za rješavanje sporova, onda moramo ozbiljno istražiti uzrok takvog stanja u pravosuđu Bosne i Hercegovine.

Imajući na umu da uspjeh primjene medijacije ovisi o mnogim objektivnim faktorima, ne smijemo zanemariti ni uticaj subjektivnog stava pojedinih učesnika na čiji bi prihod utjecalo smanjenje troškova sudskih postupaka.

  1. Budžeti sudova i medijacija – međusobni uticaj

Prednosti medijacije za različite učesnike u sudskom procesu:

Sudije – sporazum postignut između stranaka u procesu medijacije uračunava se u normu sudija, ostavljajući vrijeme sudijama da se bave drugim slučajevima, održavajući ili čak povećavajući norme sudija.

Stranke – postizanje sporazuma pred medijatorom mnogo je brže od prosječnog sudskog postupka, a troškovi stranaka su niži. Cilj tužbe je ostvaren, a sporazum o medijaciji je pravno obvezujući.

Sud – trajanje sudskog postupka je skraćeno; troškovi vođenja sudskog postupka su smanjeni po svim osnovama; sudijama ostaje više prostora za rješavanje zaostalih predmeta i smanjuje se broj starih predmeta na sudovima; smanjuje se kršenje rokova u sudskim procedurama: dovodi do smanjenja naknade štete strankama, a time i do smanjenja troškova kantona HNK; također, smanjuju se apelacije nezadovoljnih građana zbog kašnjenja sudova.

Izvršenje sporazuma: budući da je medijacija dobrovoljna, povećani su izgledi za dobrovoljno sprovođenje sporazuma i smanjuje se potreba za predlaganjem izvršenja odluke putem suda, što dovodi do smanjenja zaostalih predmeta u odjelu suda za izvršni postupak.

Izgradnja kulture mirnog rješavanja sporova: povećanjem primjene medijacije u budućnosti definitivno se može doprinijeti manjem prilivu predmeta u sudovima.

 

  1. Analiza uzroka izostanka primjene medijacije

Razloge nedostatka šire upotrebe medijacije (pored spomenutih pogodnosti) u sudovima u  Hercegovačko-neretvanskom kantonu možemo potražiti u:

  1. nedostataku svijesti sudija i sudske uprave o načinu finansiranja sudova i o budžetu iz kojeg se finansiraju svi segmenti društvene zajednice.
  2. odgovornosti za trošenje javnog novca i obveza zaštite budžeta pogrešno se podvodi pod nezavisnost pravosuđa. Preovladava nekritičko mišljenje da se sudovima moraju pokriti svi troškove koje traže, te da svako pitanje u vezi s ogromnim troškovima sudova predstavlja miješanje u neovisnost pravosuđa.
  3. načelu ekonomičnosti prilikom vođenja sudskih postupaka, tj. nedovoljno fokusiranje na načelo ekonomičnosti kao jednog od važnih načela. Možda će biti potrebno da predsjednik suda više pažnje posveti primjeni načela ekonomičnosti.
  4. tradiciji parničenja i međusobne prijetnje tužbama. Upoznavanje s prednostima koje imamo od mirnog rješavanja sporova i primjeni medijacije je najsnažniji argument za veću primjenu u praksi. Potrebno je samo argumente predstaviti široj javnosti na pravi način.

III. Prednosti medijacije i izostanak primjene

Najbrži način da se promijeni odnos prema medijaciji u BiH je prednosti medijacije učiniti vidljivim kroz finansijsku dobit svih učesnika i na taj način stvoriti potrebnu volju za promjenama zakonodavnog okvira, uključujući stvaranje osnova za veću upotrebu obavezne medijacije.

Ako stručna analize o primjeni medijacije u drugim zemljama pokazuju da primjena medijacije:

  1. donosi višestruke pogodnosti za sve učesnike u sudskom postupku,
  2. smanjuje troškove sudova,
  3. pomaže u izgradnji jeftinijeg i efikasnijeg pravosuđa,
  4. i u konačnici, doprinosi glavnom cilju pravosuđa, a to je povećanju povjerenja građana u pravosudni sistem, što je vrlo bitna činjenica za funkcionisanje i stabilnost svake zemlje …

… onda se postavlja jedno pitanje: zašto je primjena medijacije još uvijek nedovoljna?

Utvrđivanje razloga dosadašnjeg neuspjeha veće upotrebe medijacije u pravosuđu omogućuje izradu plana za otklanjanje uzroka takve situacije i podizanje svijesti javnosti i donositelja odluka o korisnosti medijacije.

 

  1. Pitanje je kako povećati interes za širu primjenu medijacije

Da li nas to dovodi do zaključka da je vrijeme da društvo razmisli o uvođenju obvezne medijacije, jer dugo razdoblje dobrovoljnosti kod pristupa medijaciji u BiH (16 godina) nije dalo rezultate? Tu su od velike pomoći iskustva drugih zemalja i njihovih pravosudnih sistema o eliminaciji različitih prepreka na putu postizanja masovnije primjene medijacije, kao i izbor optimalnog zakonskog regulisanja.

  1. Interes države za primjenu medijacije

Dugotrajni sudski postupci, vještaci, sudski tumači, odgađanje sudskih postupaka, sve to predstavlja velike troškove za državu i većina tih troškova plaća se kao naknada različitim učesnicima sudskih procesa.

Ako medijacijom država štedi budžetski novac, neko mora osjetiti tu štednju kao svoj gubitak.

Polazni osnov za traženje odgovora na gore postavljena pitanja mora se temeljiti na ozbiljnoj i široj stručnoj analizi i komparacijama koje će obuhvatiti troškove svih aktera u sudskom postupku (advokata, vještaka, tumača) i koja će tek tada dovesti do zakonskih promjena uloge i značaja medijacije.

  1. Uvođenje zakonodavnih elemenata obvezne medijacije

Potrebno je imati ozbiljan plan povećanja povjerenja javnosti u  primjeni medijacije, a povjerenja ne može biti sve dok se javnosti  ne učine vidljivim rezultati o primjeni medijacije u praksi.

Prema trenutnoj niskoj razini upotrebe medijacije i u skladu s dostupnim statističkim informacijama, uspjeh se može postići samo promjenom zakonodavnog okvira i uvođenjem obavezne medijacije. Nakon toga, s vremenom će se moći pratiti utjecaj i drugih elemenata na upotrebu medijacije.