Zaključci i preporuke

Regionalna konferecija “Promocija prekogranične medijacije u Jugoistočnoj Europi”

27 Oktobar 2021

Online

Zaključci i preporuke

 Panel I: Prekogranična komercijalna medijacija u jugoistočnoj Europi

Moderator: Gdin. Blažo Nedić, advokat i medijator, Srbija

      • Gdin. Leonardo D’Urso, izvršni direktor ADR Centra, Italija
      • Gđa. Elena Koltsaki, pravnica, medijator, Grčka
      • Gđa. Marina Lutovac, direktorica Centra za medijaciju Crne Gore
      • Gdin. Petar Petrić, pravnik i medijator, Hrvatska

Stručnjaci su predstavili stanje u svojim gospodarstvima u pogledu prepoznavanja medijacije, postojanja ili nepostojanja regulatornog okvira, kao i pitanja vezanih za trening, kriterije kvalitete i provedbu. Različitost iskustava i perspektiva navodi na zaključak da status, korištenje i prepoznatljivost komercijalne medijacije, značajno varira od gospodarstva do gospodarstva. Općenito, može se primijetiti da zemlje članice EU-a imaju veći utjecaj u korištenju medijacije kao alata za rješavanje sporova u usporedbi sa zapadnim Balkanom, gdje je medijacija i dalje nedovoljno korištena i neistražena. I među članicama EU razina angažmana u medijaciji također značajno varira.

Među podijeljenim inputima, iskustvo iz Italije, kojeg je prenio g. D’Urso, pokazalo se kao najrazvijenija paradigma u jugoistočnoj Europi u pogledu konstruktivne upotrebe medijacije koju podržava regulatorni sistem. Italija je među gospodarstvima za koja se smatralo da ispunjavaju uvjete za primanje snažne finansijske podrške od EU-a u okviru svog programa oporavka za gospodarstva pogođena pandemijom. Međutim, ova finansijska pomoć dolazi s preduslovom da Italija pokrene hrabre reforme, posebno u području građanskog pravosuđa, te također ulaže u angažiranje odgovarajuće radne snage koja će podržati ove planove. U tom kontekstu, jačanje postojećeg zakona o medijaciji je sine qua non. U tom smislu, Italija je u fazi sagledavanja stečenih lekcija kako internih, tako i unutar međunarodnog iskustva unutar i izvan Europe, te uvođenja novog niza reformi usmjerenih na daljnju konsolidaciju i institucionalizaciju medijacije.

Italija je postala primjer drugim gospodarstvima u Jugoistočnoj Europi, među kojima je i Grčka. Gospođa Koltsaki se osvrnula na to kako je Grčka koristila talijanski model kao prototip, usvojen u helensku stvarnost, uzimajući u obzir posebnosti i procedure grčkog pravnog sistema, ali i dominantnu kulturu i mentalitet. Gospođa Elena Koltsaki podijelila je najnovija događanja u Grčkoj na području medijacije, nakon što je ukratko spomenula neke ključne činjenice i događaje koji su oblikovali medijaciju od donošenja prvog relativnog Grčkog zakona 2010. godine do Europske direktive 2018. godine, prije kojih nije bilo konkretnih odredbi ili protokola koje bi članice EU mogle slijediti. Unatoč reakcijama pravnih udruženja i drugim izazovima, među kojima je izbijanje pandemije, čije se posljedice još ne mogu u potpunosti procijeniti, uvedene su praktične implementacije i dogodile su se velike novine. Među tim novitetima je i uspostava sistema koji omogućuje imenovanje medijatora putem platforme kojom upravlja Ministarstvo pravosuđa Grčke. Prepoznajući postojeće nesavršenosti u pravnom sistemu, gospođa Koltsaki je rekla da bi Grčka mogla tvrditi da ima uspostavljen sistem medijacije, a ključno postignuće je činjenica da je postalo moguće govoriti o medijaciji stvarnim sudionicima, strankama.

Međutim, u gospodarstvima zapadnog Balkana, napredak u ovom području je relativno spor. Zanimljiv fenomen vezan uz nizak status medijacije na području zapadnog Balkana povezan je s onomatopejom i izostankom ili izbjegavanjem relativnog pojma u pravnom rječniku. Perspektiva zapadnog Balkana pokazuje da se mnoga gospodarstva suzdržavaju od pozivanja na pojam „medijacije” i umjesto toga se odlučuju za alternativne ili opisne pojmove. Gospodin Nedić je, naprimjer, objasnio kako zakon u Srbiji pribjegava opisnom terminu ‘vansudsko rješavanje sporova’. Slične tendencije zabilježene su i u drugim gospodarstvima zapadnog Balkana. Gospodin Nedić podijelio je vijest o donošenju novog zakona o zaštiti potrošača koji je upravo stupio na snagu, dok je komentarisao kako se prvi elementi ‘obavezne medijacije’ očekuju u Maju, što je potez koji je karakteristično opisao kao tračak svjetla u mračnom okruženju medijacije u Srbiji’.

Gđa. Lutovac i gdin. Petrić su također podijelili svoje zanimljive perspektive. Gospodin Petrić je iznio pregled trenutne situacije u Hrvatskoj, podijelivši najnovija događanja, ali i načine da se krene naprijed. Gospođa Lutovac se osvrnula na izazove koje donose novi zakoni u Crnoj Gori, među kojima su različita tumačenja, zastarjeli mentalitet, ali i praktične poteškoće. Usred novog okruženja za medijaciju koje se trenutno oblikuje, ključni igrači  su uključeni u terensko lobiranje i zagovaranje prema strankama oko važnosti ovog alata, koji se tradicionalno koristio uglavnom u porodičnim sporovima, krivičnim predmetima ili slučajevima pritužbi građana protiv lokalnih vlasti. Gospođa Lutovac je također  istaknula pristup značajnim informacijama o učinjenom napretku te potaknula na produktivnije, aktivnije i empatičnije proučavanje statistike, ne samo kao brojke na tablici, već kao mjerenje onoga što se zapravo događa na terenu. U tom smislu, panelist je stavio naglasak na novi strateški dokument koji sadrži sveobuhvatnu analizu, omogućavajući praktičarima jasniju sliku razvoja, praznina i potreba koje su na čekanju.

Tokom otvorene rasprave iznijeti su zanimljivi stavovi i prijedlozi. Konkretno, u pogledu prekograničnih sporova, gospođa Koltsaki je predložila čak i promjenu u pristupu medijaciji, koja bi promicala poticaje umjesto sankcija. Vrijedi spomenuti da je ovaj prijedlog dao ‘povod za ozbiljno razmišljanje“ u slijedećim panelima, gdje su govornici elaborirali ovu perspektivu, postavljajući pitanje kako bi se takav prijedlog potencijalno mogao implementirati, a da ne izazove kontroverze ulaskom u nadležnost drugih gospodarstava. Raspravljalo se o opreznim potezima, malim koracima, ali i svijesti o ‘drugim’ kulturama kao mogućim rješenjima.

Gotovo svi govornici naveli su nedostatak odgovarajuće obuke na terenu kao parametar koji koči medijaciju. Većina je također naglasila  da prekogranična komercijalna medijacija (ali ne samo ona) ostaje nedovoljno korištena, unatoč prividnim privilegijama. Panelisti su se složili s potrebom promicanja relativnog obrazovanja za poduzeća i druge strane općenito, kako bi se postepeno usađivala kultura koja potiče medijaciju. Po potrebi se raspravljalo i o izgradnji kapaciteta za praktičare i organizacije na terenu.

Druga važna tema panela bilo je izlaganje g. D’Ursa i g. Nedića o studiji koju je pripremio RCC „Promovisanje prekogranične medijacije u rješavanju građanskih i trgovačkih sporova na zapadnom Balkanu[1]“. Glavni cilj ove studije je pružiti sveobuhvatnu analizu postojećeg stanja u prekograničnoj medijaciji u građanskim i trgovačkim stvarima na Zapadnom Balkanu i njegovog potencijala za olakšavanje rješavanja trgovačkih sporova između strana u regiji, također u kontekstu Akcionog plana za zajedničko regionalno tržište 2021.-2024.

Panelisti su zaključili da:

  • Medijacija bi trebala biti prepoznata po imenu; u cijeloj regiji treba koristiti jedinstveni pojam kako bi postojalo zajedničko razumijevanje ove prakse te da zakon ne ograničava njezine potencijalne ishode.
  • Potrebno je uspostaviti standarde kvalitete u medijaciji i unificirati ih u regiji.
  • Bez obzira na njihovu obrazovnu ili profesionalnu podlogu, ambiciozni medijatori trebaju proći odgovarajuću obuku temeljenu na gore navedenim standardima kvalitete.
  • Potrebno je uspostaviti kodeks ponašanja za medijatore koji će ilustrirati vrijednosti i principe koji bi trebali biti temelj prakse medijacije.
  • Korištenje tehnologije treba maksimalno iskoristiti; u tom smislu treba istražiti i poticati alternativne ili nove oblike, kao što je online medijacija.
  • Kulturalna osviještenost, razumijevanje ‘druge’ stvarnosti je preduslov, posebno u prekograničnim sporovima.

[1] https://www.rcc.int/pubs/126/promoting-cross-border-mediation-in-resolving-civil-and-commercial-disputes-in-the-western-balkans

 

Panel II: Restorativna pravda u Jugoistočnoj Europi

Moderator: Gđa. Merita Bala, Program Menadžer, Fondacija za rješavanje sukoba, Albanija.

      • Gđa. Branka Peurača, Viši stručnjak, Udruženje za kreativni socijalni rad, Hrvatska
      • Gdin. Rasim Gjoka, Direktor, Medijator, Fondacija za rješavanje sukoba, Albanija
      • Gđa. Sanja Ćopić, Viši istraživač – Institut za kriminologiju i sociologiju, Srbija
      • Gđa. Ena Kazić-Çakar, Asistent profesor, Internacionalni Univerzitet Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Stručnjaci sa panela “Restorativna pravda” su dali pregled situacije u pogledu stanja razvoja restorativne pravde u njihovim zemljama, odnosno u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Iako postoje pozitivni pomaci u nekim zemljama, još uvijek postoje izazovi, kako u nacionalnim kontekstima, tako i u regionalnom. U nekim zemljama također postoje i nedostaci koji relevantne intervencije čine zahtjevnijim.

Glavne preporuke za daljnje aktivnosti koje bi imale utjecaja na daljnji razvoj restorativne pravde,  na nacionalnom i regionalnom nivou su:

  • Provođenje temeljite osnovne studije/mapiranja stanja razvoja restorativne pravde u regiji Jugoistočne Europe, kao i na nacionalnom nivou, uključujući analizu razvoja, potreba, mogućnosti, izazova, identificiranja područja za intervenciju, koji bi pružili informacije za razvoj okvira politike restorativne pravde i relevantni plan. Osnovna studija bi također trebala uključivati analizu trenutnih inicijativa, intervencija, projekata itd., te preporuke za poboljšanja. Između ostalog, također treba identificirati područje/a u kojima će restorativna praksa najvjerojatnije procvjetati (ne nužno pravda i pravosudni sistem– nego i zajednice, škole, socijalne službe koje bi mogle pružiti bolje okruženje za inovativne pristupe).

o Osim temeljnih zaključaka koji bi služili okvirima politike restorativne pravde, stručnjaci panela restorativne pravde već preporučuju da bi dokument trebao uključivati i preporuke za poboljšanje relevantnog zakonodavstva kako bi se povećao pristup restorativnim praksama i medijaciji, ne samo za ograničenu kategoriju skupina i krivična djela, nego daleko šire;
o Iako u nekim zemljama postoji zakonodavstvo o restorativnoj pravdi, potrebno je uložiti više napora, posebno od strane pravosudnih institucija, kako bi se poštovala provedba takvog zakonodavstva o preusmjeravanju na restorativne programe za maloljetnike i mlade u kontaktu i sukobu sa zakonom.
o Razvoj, provedba i evaluacija pilot programa na temelju zaključaka i preporuka osnovne studije, kao dio akcijskog plana okvira politike restorativne pravda
o Planiranje i provedba aktivnosti izgradnje kapaciteta i kreiranja politika (na zajednički način, uključujući sve relevantne sudionike)
o Redovno praćenje i evaluacija restorativne pravde i korištenje zaključaka za poboljšanje okvira politike i provedbenih mehanizama i struktura.

  • Pronalazak međunarodnih aktera sa znanjem o restorativnoj pravdi i olakšavanju razvoja inovativnih pristupa u međunarodnim okvirima, spremnih surađivati s brojnim lokalnim sudionicima, a posebno kreatorima politike kako bi se osiguralo široko razumijevanje i podrška koncepta. Trebalo bi pristupiti resursima Europskog foruma za restorativnu pravdu radi proširenja saradnje na europskom nivou.
  • Zagovaranje za restorativnu pravdu u programu i budžetu, kako na nacionalnom tako i na nivou EU kako bi se osigurala dovoljna sredstva za održivi sistem restorativne pravde.
  • Osim međunarodnog finansiranja, treba se zalagati da državna sredstva budu podrška finansiranju restorativne pravde i programa medijacije, posebno za maloljetnike i mlade koji su uključeni u konfliktne situacije.
  • Zagovaranje promjena u pravilima finansiranja EU vezanih uz širenje rezultata projekata finansiranih iz EU koji se provode u međunarodnom partnerstvu. Trenutno se u većini programa finansiranja prihvatljive aktivnosti organizuju u zemljama projektnih partnera. S obzirom na to, bilo koji dio budžeta se ne može koristiti za putovanje u susjednu državu (ili u druge zemlje u regiji) radi širenja rezultata. Programi na nivou EU-a bi trebali poticati i stimulirati aktivnosti koje imaju za cilj dijeljenje resursa na regionalnom nivou, npr. pri ocjenjivanju zahtjeva za finansiranje od strane EU, dodavanje dodatnih bodova projektima koji planiraju razmjenu znanja, vještina, procesa ili pružanje tehničke pomoći drugim zemljama u regiji. Utjecaj projekta i njegov doseg bi se značajno povećali.
  • Zagovaranje medijacije kao zasebne diverzije za preusmjeravanje u sistemu maloljetničkog pravosuđa umjesto nagodbe s oštećenom strankom, kao i da se ne utvrđuju unaprijed (zakonom) mogući ishodi ovog procesa kao što je sada slučaj. Donošenjem ove promjene zakonodavac bi također napravio pomak od shvaćanja medijacije kao oblika nagodbe prema tome da je smatra oblikom dijaloga o sukobu i njegovom utjecaju na strane. Ovom promjenom fokus bi se premjestio s ishoda na proces, tj. s ispravljanja stvari na ozdravljenje obje strane.
  • Zagovaranje medijacije kao posebne obaveze prema odredbi o uslovnom odgađanju krivičnog progona (principijelni postupak) u slučajevima punoljetnih počinitelja krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonom. To bi iskoristilo preusmjeravanje odraslih počinitelja više u skladu s načelima restorativne pravde i omogućilo bi aktivniju ulogu žrtve. Donijeti podzakonske akte koji se odnose na primjenu naloga za preusmjeravanje maloljetnih počinitelja, uključujući nagodbu između maloljetnog počinitelja i žrtve.
  • Izgradnja kapaciteta/povećanje svijesti sudaca i tužitelja, i drugih sudionika, o konceptu restorativne pravde i njenim prednostima, kako bi se povećao broj upućivanja predmeta na medijaciju i druge restorativne prakse.
  • Podizanje svijesti javnosti o važnosti i prednostima VOM-a i restorativne pravde, kao i podizanje svijesti stručnjaka o konceptu programa restorativne pravde, što je relevantno za osiguravanje šire upotrebe odredbi s elementima restorativne pravde u praksi. To bi također trebalo uključivati povećanje kvantitete i kvalitete obrazovanja stručnjaka iz oblasti pravosuđa o restorativnoj pravdi.
  • Proširivanje modela restorativne pravde koji se koriste, posebno za maloljetnike, uključujući porodične grupne konferencije, čime bi se osigurao prostor za aktivniju ulogu porodice i zajednice (zajednice skrbi) u rješavanju problema nakon zločina, što je relevantno u slučajevima maloljetnika.
  • Regionalna razmjena radi pružanja prostora za razmjenu iskustava i znanja u regiji (iskustveno učenje) – razvijanje i provedba zajedničkih projekata, razmjena relevantnih materijala, bilateralna i multilateralna saradnja kroz sastanke, okrugle stolove, radionice, konferencije i druge vrste akademskih susreta koji će ukazati na potencijal i izazove restorativne pravde u regiji, potaknuti umrežavanje, i razvoj online platforme za razmjenu i distribuciju materijala, itd. Razmjena iskustava bi također trebala uključivati i saradnju među univerzitetima u regiji. Još jedna konkretna preporuka o jačanju regionalne saradnje uključuje uspostavu i konsolidaciju mreže restorativne pravde kao komponente Institucije/Foruma u zemljama jugoistočne Europe i istraživanja mogućnosti primjene prekogranične medijacije u krivičnim stvarima.

 

Panel III: Okolišna medijacija

 Moderator: Gdin. Bill Marsh, Nezavisni internacionalni medijator, Ujedinjeno Kraljevstvo

      • Gđa. Smiljka Gavrić, Medijator u Udruženju medijatora BiH,
      • Gđa. Gordana Ristin, Sutkinja, Medijator, Ljubljana, Slovenija
      • Gđa. Drita Avdyli, Predsjedavajuća albanske komore za medijaciju

‘Svi dijelimo zrak koji udišemo’, rečenica je koja je otvorila specifični panel, čiji je moderator jasno dao do znanja da je prekogranična medijacija u okolišu neophodna za opstanak čovječanstva, stoga nadilazi geopolitičke bilateralne sporove. Slijedeća opažanja temelje se na nacrtu gospodina Marsha, koji je sažeo ključne pojmove i ideje proizašle iz rasprave u cjelini i koje također predstavljaju lekcije naučene kroz iskustvo, istraživanje i praksu prisutnih stručnjaka.

Ključne ideje sa trećeg panela:

  1. Došlo je do pomaka iz privatnog u javni kontekst. Pronađen je prostor za proces medijacije i to bi trebalo dodatno podržati i unaprijediti. Pojavljuju se i pitanja odgovornosti dužnosnika i javne odgovornosti. Upravljanje neočekivanim događajima, poput izbora, rekonstrukcije vlade itd. također postaje prioritetno pitanje. U tom kontekstu javna tijela trebaju donositi odluke i podržavati medijaciju putem odgovarajućih politika, institucija i regulatornih okvira.
  2. Terminologija utječe na način na koji ljudi gledaju na ono što medijatori rade. Terminologija je kritična. Ukoliko netko postavi prava pitanja, dobit će drugačiji pristup. Kao što je već spomenuto, praksa medijacije u cijeloj regiji je označena različitim terminima. Moderator tvrdi da je ‘medijacija’ nepoznata riječ, stoga joj ljudi ne vjeruju. Također stavlja fokus na medijatora, a ne na stranke, koje su istinski sudionici. Pravo pitanje za stranke ne bi trebalo biti žele li biti u postupku medijacije ili ne, nego žele li unaprijediti kvalitetu dijaloga koji su do sada vodile ili ga žele pokrenuti. ‘Dijalog’ je riječ koja je predložena, a sa kojom se čovjek može lakše povezati; ‘dijalog’ postavlja fokus na stranke, a također stavlja komunikaciju i razumijevanje u srž procesa.
  3. Održivost. Kako se može definirati uspjeh medijacije za stranke? Uspjeh bi trebao značiti da su strane dosegle određenu razinu kvalitete dijaloga, gdje se dobar dijalog može nastaviti bez prisutnosti medijatora. U praksi medijacije trebao bi postojati cilj izgradnje kapaciteta stranaka koja je učinkovita zbog viška radne snage.
  4. Vizija. Medijatori nastoje zamisliti sebe i svoju praksu na funkcionalan, a ne na vizionarski način. Umjesto toga, trebao bi postojati pristup usmjeren prema potrebama i prema strankama. Ovaj prijedlog se podudara s prethodno spomenutim idejama o promovisanju opsežne analize potreba i kulturne osviještenosti uključenih strana prije pokušaja medijacije.
  5. Potreba i fleksibilnost. Postoji ogromna potreba za poboljšanjem kvalitete javnog dijaloga. Medijatori bi trebali biti sposobni shvatiti temeljnu složenost problema i istražiti iz te perspektive, ulogu visokokvalitetnog javnog dijaloga u rješavanju ključnih pitanja od javnog interesa. Kada je riječ o rješavanju spora, možda postoji više opcija od čisto „da-ne“, „crno ili bijelo“ odgovora.